Ajna Spahić: Moj život u KSA

Hello!

Napokon je došlo vrijeme da nastavimo sa rubrikom ''Moja pozitivna priču'', a danas se družimo sa divnom Ajnom koja nam priča o svom životu van BiH, tačnije o životu u KSA. Uživajte.

Zovem se Ajna Spahić, imam 25 godina. Živim i studiram u Džeddi, KSA. Po završetku studija na Institutu za arapski jezik 2020. godine, počinjem sa studijem arapskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu King Abdulaziz Univerziteta, na kojem sam i trenutno, na drugoj godini.

Kako bi opisala svoj život u Džeddi?

Život u Džeddi ovih 5 godina mogu opisati kao tipični studentski, vrijeme provodim u učenju, na časovima, u obavljanju školskih radova i slično. U slobodno vrijeme sa mužem i kćerkicom uživam u ljepotama Džedde i njenog mora koje dušu odmore zbog divne atmosfere ovog primorskog grada.

Koliko se i po čemu sistem studiranja razlikuje u BiH i u Džeddi?

Najistaknutija razlika između studiranja u Džeddi i u BiH je ta da je univerzitet podijeljen na muški i ženski, što znači da su muškarci i žene odvojeni ali da je sistem isti za oboje. Konkretno ženski kampus je velike površine, ograđen je i zaštićen što ženama daje slobodu u odijevanju i smatram da nam to dosta znači u smislu da se osjećamo ugodnije tokom višesatnih časova i boravka na univerzitetu. Hidžab i abaja, tj. vjersko pokrivanje je zabranjeno na univerzitetu. Od drugih razlika mogu spomenuti da se način ocjenjivanja ne vrši prvenstveno na osnovu pamćenja desetina stranica teorije, nego se više ocjenjuje i prati praktični rad, primjena znanja i stručnost.

Šta te motivisalo da odeš studirati van granica BiH?

Odavno gajim ljubav prema stranim jezicima i smatram da je najefikasniji način za savladavanje jezika učenje istog u njegovom govornom području. Naime, arapski jezik sam još u Bosni mnogo zavoljela, istraživala o njemu, učila i pratila časove arapskog, međutim to nije davalo željene rezultate i tad se javlja ideja da odem u neku od arapskih zemalja u potrazi za usavršavanjem jezika. Zajedno sa mužem, apliciram na King Abdulaziz Univerzitet u Džeddi, bivamo primljeni i započinjemo svoje studije arapskog jezika. Kada sam stigla ovdje, bilo im je prijatno iznenađenje jer su studenti iz Evrope rijetkost te im je posebno drago jer sam prva i jedina Bosanka na KAU. Naravno, priliku da predstavim bosansku kulturu, historiju, tradiciju i ljepotu Bosne i Hercegovine ne propuštam.

Koja je to pozitivna misao kojom se vodiš kroz proces studiranja?

Pozitivna misao bi bila ta da ću ličnim napretkom biti u mogućnosti da koristim i sebi i drugima, da koliko god se teškim proces činio sada, mnogo će mi draže biti da ostvarim ono radi čega sam, na kraju krajeva, otišla tako daleko od svoje domovine te da se vratim sa znanjem korisnim našem društvu. Ono što me osnažuje da idem dalje je usporedba svog arapskog prije 5 godina i sada. Ogromna je razlika, u stanju sam tečno komunicirati i koristiti ga u svim prilikama, baviti se poezijom, kao nearapkinja postizati pobjede na takmičenjima, pohvalne rezultate tokom studiranja i ostaviti svoj mali trag i u Džeddi. Doživjeti željeni napredak nam govori da trud i vrijeme nije bilo uzalud jer najvažniji projekat na kojem čovjek može raditi je na sebi samom.

Šta ti pomaže da vratiš energiju u danima kada se osjećaš iscrpljeno?

U danima kada se osjećam iscrpljeno, pobrinem se više o sebi, dam si odmora, kvalitetnog sna, mnogo svježeg zraka i šetnje obalom Crvenog mora koja me naprosto restartuje i pripremi za novu školsku sedmicu.

Tvoja 3 izvora inspiracije?

Prvi izvor inspiracije mi je vjera i njen imperativ “Uči, čitaj u ime Gospodara tvoga!”, u kojem pronalazim snagu i volju, svjesna značaja koju Islam pridaje učenima, onima koji traže znanje i koji koriste ne samo sebi, već i drugima. Drugi izvor bi bila moja porodica koja mi je podrška i oslonac u svemu što radim, na kojima sam beskrajno zahvalna i koji me bodre i vjeruju u mene kada i sama posumnjam u lični potencijal. Treći izvor inspiracije bi bile sve uspješne i vrijedne žene, kroz historiju i u sadašnjosti, koje su mi uzor u razvoju ličnosti, ostvarenju svojih snova, davanja doprinosa društvu i rušenja predrasuda o ženama.

Poruka studentima koji gube motivaciju za učenje.

Sjeti se zašto si počeo/la. Svakim korakom si bliže cilju. Postavite sebi pitanje “Da li si zaista stigao/la dovdje kako bi odustao/la ili ne dao/la maksimalno od sebe?”.