Nije dovoljno reći: ''želim bolji svijet'', potrebno je da ga i sami gradimo! (II dio)

Vrijeme je da prestanemo kriviti druge za stanje u kojem se nalazimo. Krivi smo sami mi. Pojedinačno. Sigurno ste se barem nekada zapitali kako je neko uspio ostvariti ''idealan život'', nije. Da, upravo tako, niti jedan čovjek koji hodi Zemljom nema savršen i idiličan život. Da, čak ni oni najbogatiji, oni možda i najmanje. A šta je to što nas navodi da pomislimo da život koji mi živimo nije vrijedan ili je manje vrijedan od ostalih? Prije svega, istina je da vam ljudi zaista pokazuju idilu i samo ono najbolje, ali to je njihova odluka i njihovo pravo. Zašto misliš da bi neko trebao iznositi javno sve svoje brige i probleme? Kakav bi tek tada svijet bio? Da li bi se ti tada osjećao sretno i zadovoljno? Ovo su suštinska pitanja koja svako od nas treba sebi postaviti. U današnje vrijeme uistinu nije teško pronaći sitnice koje bi nam uljepšale dan, naravno ako ste osoba kojoj je i malo dovoljno za sreću i pozitivno raspoloženje. Često se spominje kako se ne trebamo fokusirati na tuđe mane i nedostatke, međutim šta je sa srećom drugih ljudi? Kada smo na nju počeli gledati za trunkom zavisti i ljubomore? Kakvi smo to postali da nam teško pada kada neko drugi ostvari uspjeh? Za sebe tvrdimo da smo "dobri ljudi" a tuđa sreća nam smeta. Jesmo li se ikada zapitali koliko je neko vremena, truda ali i suza uložio da bi nešto ostvario? To što ne vidimo nečiju nedaću ne znači da je nema. Neko je jednostavno odlučio sa drugima dijeliti samo ono dobro i pozitivno. Gledajmo na takve osobe kao na pozitivan primjer i motivaciju da i mi nešto postignemo u životu. I ne, nemoj se takmičiti da budeš bolji od drugih. Potrudi se da budeš najbolja verzija sebe, sa sobom se takmiči. Zapamti da pokazivati pozitivan i vedar stav prema životu i drugim ljudima ne znači ne imati životnih iskušenja, naprotiv, znači biti spreman prihvatiti i ono loše što život nosi i u tome pronaći novu lekciju. Budi zahvalan na svemu što imaš, ma koliko ti to izgledalo malo, jer bi sigurno neko sve dao da ima barem pola od toga. Svako od nas je jedinka za sebe. Svako od nas bira na koji način će sebe prezentovati. Zato biraj pozitivu. Biraj ljubav nasuprot mržnji. Biraj mir nasuprot stalnim prepirkama sa osobama suprotnog vjerovanja i mišljenja. Bit ćeš mirniji. I svijet će biti. Šta imaš da ponudiš svojim sugrađanima? Kakav je tvoj doprinos tvome gradu, o državi da ne govorimo. Mali? Nikakav? Da, još jedna realnost koja nam se snažno obija o glavu. Ko je kriv? Država? Predsjednik? Ne, ti si kriv. Mi smo krivi. Mi biramo ovako da živimo, niko nam to nije nametnuo. Mi biramo da se redovno ismijavamo, žalimo i raspravljamo o stanju u kojem se nalazi prvenstveno naša država. Trgni se. Pokreni se. Izvuci se iz tipičnog primitivizma i učini nešto po čemu ćeš biti zapamćen. A onda, nakon što si ustao, borio se i pao, što je gotovo nemoguće, onda ti ne preostaje ništa drugo nego žaljenje. Zašto sebe svrstati sa takvom skupinom ljudi? Ljudi koji su duboko vezani za prošlost, sve gledaju kroz prizmu prošlosti i samo im je to bitno. Ljudi koji su jednom ili nijednom, pokušali, pali i dolje i ostali. Zaista, nije dovoljno reći: želim bolji svijet, potrebno je da ga i sami gradimo. Potrebno je da ga svaki dan iznova nadograđujemo i ponudimo najbolju verziju sebe i samo najbolje od sebe. Potrebno je da na dnevnom nivou prije svega ulažemo u sebe, svoje mentalno i fizičko zdravlje, da proširujemo znanje i vidike, jer sve polazi duboko unutar tebe. I mržnja je smještena duboko u tebi, ali je i ljubav isto tako. Dozvoli joj da preovlada, da obuzme tvoje kompletno biće. Zavoli ono što jesi. Zavoli svoje uspjehe ali i padove. Zavoli svaku ranu koja ti je urezana u srcu. Tek tada, kada budeš spreman iskreno prihvatiti sebe i ono što jesi, bit ćeš sposoban korisiti i drugima. Promjena je skrivena duboko u tebi. Probudi je, prije nego sklopiš oči zauvijek. I sami smo svjedoci sve većeg broja ''iznenadne smrti'' kako starijih osoba tako i mlađih. Smrt ne bira. I tebi, i meni, i svakom koga poznaješ sat otkucava. Svaki dan jedan dio tebe je prošao, nestao i više nikada neće biti vraćen. Kakav li je samo plan imao onaj koji je jutros otišao zauvijek. Ostvarit ga sigurno neće. Ali zato ti, dok ovo čitaš još uvijek udišeš vazduh i još uvijek imaš priliku da budeš bolji. Jutros si ustao. Jutros ti je pruženo kao na dlanu novih 24h. Šta ćeš uraditi s njima? Kako ćeš ih iskorisiti? Upravo tako, uložit ćeš to vrijeme u izgradnju boljeg sebe i boljeg svijeta u kojem živimo. Danas se nećeš žaliti. Danas ti neće niko biti kriv. Danas se ti boriš da ti bude bolje, da nam bude bolje. Ovo je tvoj dan, iskoristi ga. Ovo je tvoj svijet, izgradi ga. I bit ćeš zadovoljan, zasigurno.